ISTINA ŽIVOTNA PRIČA : Ranjeno srce

Ponovo popuštam nagovoru mojih roditelja da godišnji odmor provedem kod njih na imanju koje se nalazi nedaleko od Zagreba. Ali opet ta sva ispitivanja o Tomici pomalo me nerviraju. Moram priznati da sam se malo i radovala što ću se maknuti iz te gužve, koja ponekad zna biti jako zamorna. Od tih lica koje izbezumljeno hrle gore dole ulicama, ponekad mi se čini kao da sam u nekom izgubljenom vremenu.

Tomicu sam upoznala sasvim slučajno, na tulumu kod moje najbolje prijateljice Ane. Tada sam još bila na fakultetu. Dane smo provodile bezbrižno, pričajući i planirajući gdje za vikend, nisu nas mučile nikakve brige osim ispita koje smo rješavale na vrijeme i hvala bogu vrlo uspješno. Medicina me je uvijek jako privlačila, taj kontakt sa ljudima me je ispunjavao. Onaj osjećaj da nekome možete pomoći je bio neopisiv za mene. Kao mala moje omiljene igre su bile doktorice.

X

by Counterflix

Ana je riješila da svoj dvadeseti rođendan, obilježi sa nekoliko prijatelja u jednom nama omiljenom kafiću na Šalati. To su naši zajednički prijatelji sa kojima smo se često družile u srednjoj školi, a onda to druženje se ponovo nastavilo na fakultetu. Dvadeseti rođendan, bože kako vrijeme leti… do jučer smo bile klinke a vidi nas danas? Šta kupiti djevojci koja ima gotovo sve? Ana je iz bogate obitelji, njeni roditelji imaju svoju privatnu firmu, nikada je nisu mučili problemi, kako platiti studentsku sobu, ili na primjer koliko će novaca ostati kada se računi podmire. Dok ja … ja sam iz prosječne obitelji gdje je samo moj otac radio i borio se da nas poštedi one riječi “nemam”, koja je jako bolna i često neshvatljiva djeci. Ali hvala bogu, to se rijetko događalo! Borio se svim silama, radio je razne poslove da bih se ja i brat mogli školovati.

Subota večer, rođendan moje najbolje prijateljice Ane. Tako sam bila ushićena i jedva sam čekala da krenem. Obukla sam laganu pripijenu crvenu haljinu uz tijelo, koja je odlično naglašavala moje bokove. Moram priznati da sam imala sreću, nikada nisam imala problema sa viškom kilograma, sa kojima mlade djevojke često imaju problema. Bolje rečeno imala sam super liniju, i pored toga da nikada nisam pazila šta jedem. Kosu sam pustila, stavila malo rumenila na usta i bila gotova za par minuta. Ono najbitnije da sam bila zadovoljna. Kada sam stigla na Šalatu odmah sam mogla primijetiti da su svi već bili tamo, izgleda da sam zadnja, pomislih… ali nema veze, ionako imamo cijelu noć pred sobom.

Hej društvo moje, žurka neka krene! Moja prijateljica je blistala, njene plave okice su sjajile, jednostavno prekrasna haljina, frizura i nenapadna šminka. Tako dok sam joj čestitala i pružala svoj skromni poklon, ona mi je tiho šapnula na uho da me mora upoznati sa nekim. To je bio Tomo!

I prije nego što sam se snašla, pružio mi je ruku i predstavio se. Moram priznati, da to što sam vidjela je bio jedan jako zgodan i naočit mladić, onako visok oko meter osamdeset pet, kosa zalizana, ramena široka, mišići po čemu se dalo zaključiti da je sportski tip.

Tu večer smo se zaista svi lijepo zabavljali. Malo se popilo, tek toliko da se raspoloženje još više otvori. Tomo se naravno cijelu večer motao oko mene, vidjelo se da mu se dopadam. Nisam ni ja bila ravnodušna ali nikako to nisam htjela pokazati, pogotovo ne zato što smo se tek bili upoznali. No, priznajem, što je više govorio o sebi, bio mi je sve zanimljiviji. Tako smo razmijenili i brojeve telefona. Bila je to jako lijepa rođendanska zabava, puštali smo razne pjesme od sentiša, do klasike za svakoga po nešto. Nisam ni primijetila kako je već kasno i da su neki već otišli doma, ostalo nas je samo tri para i konobar koji nam je polako davao do znanja po svom smrknutom licu da je vrijeme da i mi krenemo kući. Ja i Ana smo odlučile ići taksijem do stana, jer ne bi bilo pametno da vozimo u alkoholiziranom stanju, toga smo bile svjesne. Na putu prema kući Ana se cerekala:

– “ha draga”, dalo se primijetiti da ti je večer bila jako zanimljiva. Hajde pričaj da li ti se sviđa?

Ja sam joj samo rekla da smo razmijenili brojeve telefona i da se neću opterećivati time da li će me nazvati ili ne! Ali to naravno nije bila istina! Jedva sam čekala da legnem da se naspavam, a onda kada pogledam na svoj mobitel da vidim poziv, koji će mi uljepšati dan.

X

by Counterflix

– Jao bože! Koja glavobolja! Dan je bio prekrasan, sunce je bacalo svoje zrake na moju postelju, baš kao u bajci. Ana je već ranom zorom nestala, što me je jako iznenadilo, jer ona nije bila od onih koji vole rano ustajati. No meni je potrebna hitno kava da dođem k’ sebi. Odmah sam pojurila do svog mobitela da provjerim da li sam možda imala poziv, ili pak neku porukicu koju sam tako očajnički priželjkivala.

– Zvono na mojim vratima me spriječilo na putu ka mojoj radoznalosti. Kada sam otvorila vrata imala sam što i vidjeti!

– Dobro jutro, spavalice! Tomo je bio taj koji mi je poželio. Od šoka nisam znala da li ću da se onesvijestim! U glavi su mi se nizala pitanja: kako? otkud …? – ali odmah nakon početnog šoka sjetila sam se tko bi mogao biti odgovoran za to! Ana! To je jedino ona mogla tako nešto smisliti.

– Pa dobro, dali ćemo mi ovako stajati na vratima ili ćeš me pozvati u stan na kavicu?

– Oh! Oprosti, izvoli uđi.

Tomo se nije dao zbuniti, što se za mene nije moglo reći. Tako dok smo pričali uz kavicu, ja sam se malo opustila i došla k’ sebi. Bilo mi je jako ugodno razgovarati sa njim jer teme su navirale jedna za drugom kao da se već godinama poznajemo.

Tako smo ja i Tomo započeli našu ljubavnu romansu. On je bio nešto stariji od mene i radio je u policiji. Imao je dobro radno mjesto, bio je načelnik odjela kriminalističke policije. Svaki slobodni trenutak smo provodili zajedno, koristili svaku pauzu da budemo skupa. Jednom riječju to je bio san svake djevojke da ima takvu jednu ljubav o kojoj mnogi sanjaju. Ja sam zračila od sreće što su drugi mogli da primijete, čak su mi prijatelji počeli predbacivati da sam ih zapostavila, kako više nemam vremena za njih. Ja jednostavno nisam mogla drugačije – Tomo mi je bio sve.

Ja sam u međuvremenu završila fakultet. Sve ispite sam uredno i na vrijeme dala i počela sam da stažiram u bolnici. Plaća nije bila nešto velika ali mi je bila dostatna. Tomo je već neko vrijeme predlagao da se doseli k meni i da budemo cijelo vrijeme zajedno. Moram priznati da sam i ja to priželjkivala, ali uvijek je postojalo nešto oko čaga bih se ja izmotavala. Kao da nisam bila spremna dijeliti mojih pedeset kvadrata sa čovjekom kojeg zaista volim cijelom svojom dušom. S vremenom sam popustila i počeli smo živjeti skupa.