Orehnjača

Dakle, došla je na red i ona, jedna i jedinstvena Orehnjača. Došuljala se u raspored pripreme vikend kolača sasvim neprimjetno i nečujno, baš kao što se i ova jesen, prikrada i nikako da pokaže svoje pravo lice, maglovito i hladno pa je svaki dan sve sličniji kakvom babljem ljetu. Al’ dobro, nije da to čovjeku smeta, dapače 😉  Da se mene pita, ovakvo bi vrijeme moglo biti sve do Badnjaka. Tada bi mogao zabijeliti snijeg, pa neka ga bude tako fino i debelo, baš onako zimski skroz sve do sveta tri Kralja. I nakon toga neka opet bude ovako – proljećasto 😀 Ehhh, puste želje…Orehnjača, rekosmo jelte…e pa, postoje određena jela/kolači/slastice koja jednostavno ne volim. Nema nekog posebnog razloga za to, jednostavno postoji određeni animozitet nepoznatog uzroka. Varivo od mahuna je npr. jedno takvo jelo, prhka pita sa orasima (nekima možda poznatija kao Čupava Kata) također, češnjak u bilo kakvom obliku i Orehnjača/Makovnjača. Orehnjača koja je naravno uvijek išla u paru sa Makovnjačom (koja mi je još gora kombinacija od Orehnjače), to  tradicionalno jelo kontinentalnog dijela Hrvatske, slatki kolač od dizanog tijesta s nadjevom koji se priprema najčešće u ovom hladnijem dijelu godine, nikada mi i nikako nije odgovarao, jer jednostavno ne volim suhe kolače. Čula sam naravno i priču kako je dobru orehnjaču teško napraviti, kako svi ti slojevi nadjeva i tijesta moraju biti fino raspoređeni, kako se ona gornja kora nikako ne smije odvajati, kako se rolade moraju peći stisnute jedna uz drugu…i tako bismo tim redom onoga što se smije i ne smije oko Orehnjače mogli ispisati more stranica. I možda sam baš zato odlučila napraviti svoju prvu Orehnjaču koja bi mi se svidjela i koju bih pojela s guštom, i to baš suprotno svim pravilima o spravljanju orehnjače. I znate što? Uspjela sam! Moja orehnjača ne izgleda baš reprezentativno – tijesto mi se toliko prekrasno diglo da je narasla do besvjesti i skoro pobjegla van iz pećnice, gornja kora ne da se odvojila od ostatka, nego je između nje i nadjeva oveći tunel, a poprimila je oblik oveće plosnate lepinje. I konačno, uz sve te divote koje su joj se dogodile, uspjela sam napraviti super sočnu i baš finu orehnjaču koja mi je prijala baš jako. I zato, ako se usudite vjerovati mi, pripremite i vi jednu ovako fino nesavršenu orehnjaču  i uživajte u svakom trenutku!

POTREBNO:

Za tijesto:

• 750 g brašna
• 4 žumanjca
• 3 dl toplog mlijeka
• 1 kockica svježeg kvasca (40g)
• 150 g maslaca
• 4 žlice šećera
• 1 žlica soli

Za nadjev:

• 500 g mljevenih oraha
• 2 dl mlijeka
• 4 bjelanjca
• 6 žlica šećera + vanilin šećer
• 100 g grožđica (prethodno in namočiti u 2 dl mijeka + 2 žlice ruma)

PRIPREMA:

1. U polovicu predviđenog mlijeka umiješati kvasac sa žličicom šećera, sačekati 10-tak minuta da se digne.
2. U većoj posudi pomiješati sve ostale suhe sastojke, dodati žumanjca i otopljeni maslac, uzdigli kvasac, ostatak mlijeka pa umijesiti dizano tijesto. Ostaviti ga pokriveno da počiva 30-tak minuta dok ne udvostruči volumen.
3. Dok se tijesto diže pripremite nadjev: mljevene orahe preliti vrućim mlijekom, dobro promiješati i pustiti da se prohladi. Dodati tada šećer i čvrsto tučeni snijeg od bjelanjaka.
4. Tada tijesto istresti na radnu površinu, podijeliti ga na dva dijela, svaki razvaljati 1/2 cm debelo, premazati ravnomjerno nadjevom posipati grožđicama i saviti u roladu. Isto ponoviti sa drugim dijelom tijesta.
5. Rolade premjestiti u lim na papir za pečenje, pokriti i pustiti da počivaju još 30-tak minuta. Tada ih premazati razmućenim jajetom pa peći u pećnici na 170°C 45 minuta.
6. Ohladiti i rezati na komade željene veličine. Po želji posipati šećerom u prahu.

Dobar tek!