Prazna pita

Kako joj i naziv sam kaže, ovo je doista jedna prazna pita, što će reći pita bez ičeg ‘konkretnog’ u sebi, naravno, ako vam jaja, maslac i kiselo vrhnje kojim je ova pita prelivena nisu dovoljno konkretni 😉 O čemu se zapravo radi? Recept i ideju za ovo prefino i do bola jednostavno jelo mi je dala naša draga baka Miler za nedavnog čavrljanja na brodici nasred Dunava kada smo se onako presiti i natovareni hranom (konkretnom sasvim) vraćali sa prvomajskog roštiljanja s naše vukovarske ade. Vjerovatno pomalo gonjeni grižnjom savjesti zbog te silne količine mesa koju smo ispekli i jedva pojeli, a i mirisom Dunava koji vas jednostavno tjera da otplovite mislima u neka davna vremena, sjetismo se tada kako se nekad jako dobro jelo i bez obožavanog nam mesa. Isplivaše tada na površinu sve one divne šufnudlice, knedlice i noklice, popare i cicvare, šnite kruha s masti i crvenom paprikom ili sa šećerom ako ste htjeli pojesti nešto slatko,  pite zeljanice, krumpiruše, ajerice, ćoravi paprikaši, pa tako i ova prazna pita iliti pita sušara kako je baka Miler zove. A zašto sušara pitate se? Pa zato što se za razliku od recimo, pite zeljanice koja se puni kupusom, ili pite krumpiruše koja se puni krumpirom, ova pita ne puni s ničim. Da da, dobro ste pročitali, baš s ničim! Lijepo se kore zamotaju u obliku pužića, ispeku se, zaliju temeljcem ili vodom sa vegetom/soli, i na kraju sa mješavinom jaja i kiselog vrhnja. I to je sva mudrost. Najbolje od svega je to što je sve ovo jako brzo gotovo (naravno pod uvjetom da koristite gotove tanke kore za savijače, jer bi razvlačenje domaćih kora ipak malo potrajalo 😉 ), sastojci koji trebaju su doista minimalni (cijena također) a rezultat je preeeedobar. Okusom jako podsjeća na burek sa sirom, pa kada se uz taj obrok doda još i jogurt, doživljaj je fenomenalan. Ne vjerujete? Probajte već danas i garantiram da će vam ova prazna pita postati favorit za one dane kada doista ne znate što pripremiti i kada u kuhinji i špajzi nemate baš bog zna što od sastojaka. Pravi spas u zadnji čas za ručak ili večeru, rekla bih 😉 Evo recepta i uputa…

Potrebno:

• pakiranje tankih kora za savijače (količina proizvoljna i ovisi o tome za koliko ćete osoba pripremati obrok. Prosjek je npr. pakiranje od 10 kora)
• 10 dkg maslaca ili svinjske masti
• 3 dl temeljca (voda + kocka za juhu)
• 3 jaja
• 4-5 žlica kiselog vrhnja
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Ako su kore deblje, prerezati svaku koru po pola pa ju saviti u dugačku roladicu koju potom treba saviti u oblik pužića. Ako radite sa jako tankim korama, onda možete motati cijelu površinu u roladu. Zašto tako? Zato šeto će kore ljepše upiti temeljeca i preljev ako budu tanje, pa će sve skupa biti sočnije 😉
2. Pužiće slažite u lim na papir za pečenjejedan do drugog. Preko svakog staviti komadić maslaca ili malo svinjske masti, pa peći u pećnici zagrijanoj na 200ºC 20-tak minuta tj. dok pužići ne dobiju lijepu zlaćanu boju. Tada ih izvaditi iz pećnici i preliti prokuhanim temeljcem (zavrijeti vodu i u njoj otopiti kocku za juhu). Smanjiti temperaturu pećnici na 150 i vratiti lim u pećnicu na 10-tak minuta kako bi se pužići lijepo ‘popairili’ i upili sav temeljac. Ako volite češnjak, možete u temeljac dodati sitno kosani češnjak 😉
3. Za to vrijeme umutite vilicom ili pjenjačom jaja i kiselo vrhnje. Ako koristite vegetu, povegetite, ako ne, posolite i popaprite. S tim preljevom prelijte sad pužiće pa opet vratite u pećnici na par minuta. Gotovi su kada se jaja ‘stisnu’ i dobiju zlaćanu boju.
4. Poslužiti vruće ili hladno, jednako je ukusno, uz jogurt.